Ves neko vreme, pod istim suncem o sebi brine,
spreman san za promene.
Isti i ljudi kao premrezi me da ustane,
spreman san za promene.
Eeeh...
Eeeh...
Eeeh...
Jer, ko san bil jucer, nisam sad.
Ko san bil jucer, nisam sad.
I volec ju kao nikuk nikada.
Ovde pocinje, kraj pocetka.
Eeeh...
Eeeh...
Eeeh...
Eeeh...