Nhạc sĩ: Hari Rončević
Lời đăng bởi: 86_15635588878_1671185229650
Dok me dira,
dok me ljubi,
tvoje usne osjećam.
Dok mi priča,
gubim riječi,
tvoje lice zamišljam.
Kako letje ti snegi,
kad su ti slonjena krila.
Još ne znam,
kud s tobom,
nikud bih sa sobom,
još teško je budit se pored nje.
Još ne znam,
kud s tobom,
nikud bih sa sobom,
još teško je budit se pored nje.
Dok me grle
njene ruke,
kao lance osjećam.
Dok me dira,
dok me ljubi,
tvoje lice zamišljam.
Kako letje ti snegi,
kad su ti slonjena krila.
Još ne znam,
kud s tobom,
nikud bih sa sobom,
još teško je budit se pored nje.
Još ne znam,
kud s tobom,
nikud bih sa sobom,
još teško je budit se pored nje.
Kao Titanicovim,
dignut iz mračnih dubina,
kodam tihokrosurna,
što je već ranjena bila.
Još ne znam, kud s tobom,
nikud bih sa sobom,
još teško je budit se pored nje.
Još ne znam,
kud s tobom,
nikud bih sa sobom,
još teško je budit se pored nje.
Još ne znam,
kud s tobom,
nikud bih sa sobom,
još teško je budit se pored nje.
Još ne znam,
kud s tobom,
nikud bih sa sobom,
još teško je
budit se pored nje.