I
dok lutam svitom, kamuva bez glave,
duša išće tebe, trag ljubavi prave.
I dok mišam samo, nike sive boje,
tužne misli opet u meni se roje.
A onda odčutim kadenu oko vrata,
šta me uvijek vadi iz tog blata.
To zlatno sunce meni snagu daje,
od njegovog sjaja moje biće traje.
To je zlatno sunce,
moje zime grije,
i zbog njega biću ja čine goprije.
To je zlatno sunce,
moje zime grije,
i zbog njega biću ja čine goprije.
Šta je ljubav svita,
ti si dala veću,
šta sanje baci ja prižalit neću.
I dok lutam svitom,
ka izgubljen kufer,
pirujem da tvoju ljubav naću opet.
To je zlatno sunce, moje zime grije,
i zbog njega
biću
ja čine goprije.
To je zlatno sunce,
moje
zime grije,
i zbog njega
biću ja čine goprije.
Đang Cập Nhật
Đang Cập Nhật