Od kako je čerka dovela nam zeta,
presušio podrum i dva bureta.
Taj vam voli potegnut iz flaše,
i za čudo oko međenika,
baš ništa mu ne paše.
Od ambara neke kleti dela,
samo sad i grožđa, rozna, crna, bijela.
Kad zetonja pije, cijeli šor se smije,
sinoć nam se naparkiro po kraj, čuh prije.
Joj, što volim, volim svoga zeta,
da ga nema, e to bi bilo šteta.
Uvijek kad si spije,
dobro sve nas smije,
kut ga kćeri nisi dovela i prije.
Po dvorištu, stalno brajdeniću,
svi se čude i po selu viću.
Biće vina i rakije loze,
samo da ih za doručak ne obrste goze.
Zeti nije tipični sagorac, voli on ko špiček,
zaviri tu lonac.
Nige ništi njemu nisu strani,
al ne pije grlo kvas i to bradi po vani.
Joj, što volim, volim svoga zeta,
da ga nema, e to bi bilo šteta.
Uvijek kad si spije,
dobro sve nas smije,
kut ga kćeri nisi dovela i prije.
Ajde zete, deder se odmori,
popevaj još jednu, pivo nam otvori.
Nek svi znaju kako je zagorac,
zbog ljubavi postao,
postao slavonac.
Zato da popevali onu našu.
Uvijek kad si spije,
dobro sve nas smije,
kut ga kćeri nisi dovela i prije.
Kut ga kćeri nisi dovela i prije.