Nakon svih ovih godina uspjeli smo
doći opet do jedne jako dobre pjesme.
Jedna lijepa star ljubav na slobodno se možete malo opustiti,
zagrljiti i zaplesati sa osobom pored sebe.
Zove se Trebam tenočas.
Evo noćas opet tuguje,
dalje moram sam, a ne mogu.
Svakog dana ti bi rekla da me voliš,
i prije sna da za nas Boga moliš.
Al te život drugom odleo,
i više nismo zajedno.
Trebam tenočas, budi ovdje,
da ti ljubim u sve tvoje,
da te grlim
sve do zore,
jer tako želim
srce moje.
Trebam tenočas, budi ovdje,
da ti ljubim u sve tvoje,
da te grlim
sve do zore,
jer tako želim
srce moje.
Hvala ljudi!
Hvala ljudi!
Hvala ljudi!
Za tebe je svaka zora,
neće san na oči potog bola.
Dva jastuka stoje pokrivena,
u mojem sobi još je tvoja sjena.
Al te život drugom odleo,
i više nismo zajedno.
Trebam tenočas,
budi ovdje,
da ti ljubim u sve tvoje,
da te grlim sve do zore,
jer tako želim srce moje.
Trebam tenočas, budi ovdje,
da ti ljubim u sve tvoje,
da te grlim sve do zore,
jer tako želim srce moje.
Jer tako želim srce moje.