Ko vječno su mi satra, kraj njemov klavira
sa znanjem to me prati na putu bez mira
sagorila sam srce u noćima budnim
da stvorila bih tebe u pjesmama ludim
da stvorila bih tebe u pjesmama ludim
da je neka čudne i košmar u glavi
u ludoće žnipatra u krvi se pali
jer ostalo je malo od mladosti moje
a tijelo ovak' bi bolno, prisutnost pri tvoje
a tijelo ovak' bi bolno, prisutnost pri tvoje
što učinio si
ti o života mog
o života mog,
o života mog
zašto dao si mi ti samo prazlubo
samo prazlubo,
samo prazlubo
samo prazlubo
i ne znam kako mogu tu granicu prijeći
da tebe nađem stvarno u iskonskoj sreći
neko proste mi oni što mlažno ih ljubim
beslastne su te bitke kad ratove kupim
beslastne su te bitke kad ratove kupim
što učinio si ti
o života mog o života mog,
o života mog
o života mog, o života mog
da tebe nađem stvarno u iskonskoj sreći
neko proste mi oni što mlažno ih ljubim
beslastne su te bitke kad ratove kupim
beslastne su te bitke kad ratove kupim