Bitno je da ne pređeš crtu,
došao sam do nje,
za malo skočio u lupu bez na.
Odakle povratka nema,
igrao sam psycho boogie,
preko tankog leda.
Ovaj grad je zao,
ako mu se predaš,
ne traži ljubav,
gde ljubavi nema.
Odveš ćete na mesto,
gde su najjači pali,
zato pazi šta želiš i pazi šta radiš.
Lako pređe se granica,
mozak je čudo,
ljudi misle da su jaki dok ne postane ludo.
Onda postaneš demon il' sa njima se boliš,
onda postane ti teško da budeš u svoj koži.
Dođi sebi,
dok imaš kome,
samo miri sreća,
uživam u tome,
a čačka ju me mislio će da me vuku dole i
nešto mi je pričalo po ovaj refren lopu.
Al'
to je lažno,
oni odće me za sebe i da pređem na njihovu stranu sam.
Svakog dana vodim nato,
al' boge sa mnom nema čega da me strah,
pritisak i od obrog napravi loše.
Kamate,
cirkanje,
smrti i droge,
sve su to prošle glave ove,
al' poenta je pobediti,
roditi se opet.
To se dogodilo i sa mnom,
sad vidim drug čije,
k'o da sam 300 dinamator,
preso mi se kapak,
opala mi kosa.
Al' nisam prešao crku i ovo mi je dosta,
sad podam laganije i težim miru.
Iako to nekada radim na silu,
neću preći granicu,
borim se do kraja,
a glas mi je šabuto ovo što ćeš čuti sad.