U starom ormaru kuće moje majke, sad spavaju tajne davno prošlih žena
I njegova vrata, rezbarena lica, nepomično stoje kao straža snena
Iza tvrdog drva tkanine se šire, što ih baka tkala na vlastitu stanu
Nekad su do zore škripala vretena
Jer ih nije stigla iskati po danu
Čuvaj kćeri, blago to gormara
Čuvaj ljubav koju brižno krije
Kad ti bude u životu teško
Tiješit će te kao i nas prije
Od gustoga veza, polica se svila
Na kojoj sad leže, cvjetovi od zlata
Uz tanku je iglu, oslijepjela tetka
Kojoj dragi nije, došao iz rata
Prabaka je znala, kukića ti vješto
Radila je čipke, od bezbroja niti
Sakrila je u njih, svaki uzdah majke
Koja svojoj djeci, malen odarkiti
Čuvaj kćeri, blago to gormara
Čuvaj ljubav koju brižno krije
Kad ti bude u životu teško
Tiješit će te kao i nas prije
I majčina sprema, nedirnuta stoji
Nikad na njoj nije, razvezala mašne
Dok su druge brige, trošile joj živje
Uvukla se starost, u rugove prašne
Ima u ormaru, i nekih goblena
Što su dugo vezle, ne vješte mi ruke
Šarenim bi koncem, raspjerala suze
Kad su bile bolne, od rastanja muzee
Čuvaj kćeri, blago to gormara
Čuvaj ljubav koju brižno krije
Kad ti bude u životu teško
Tiješit će te kao i nas prije
I majčina sprema, nedirnuta stoji
