Na kojem zrnu stala si, sitnisa ti svjeća je dogorjela,
težim putem kročiš ti do dna, divlja voda je presahnula,
sve tajne znaš za uvijek.
Na koji zavijec spremna si, dok ti *** u tijeku psalmima,
truju te slobode krvnici, da budeš zadnja duša među zadnjima.
Sa časnu riječ ti gineš.
U tvojem pogledu daljnem, ne do sanja ni san,
polu svijetu dvome, oku kam goršine govori,
veo tame ne sreću donosi.
Tiho šapću vraždi anđeli, da ti sudi tvoja tajna istina,
slobnici su pravdu zatvrli, jel proklectvo bolna spoznaja,
ti šutijec znaš za uvijek.
U tvojem pogledu daljnem, ne do sanja ni san,
polu svijetu dvome, oku kam goršine govori,
veo tame ne sreću donosi.
Na tvojem obrazu vlaženstvo, neslučena kod,
sleđeno smijeh na dan kad napuštaš sužanjstvo i padnje vijek,
da sve nečežnju življenu kogrijeh.
Na kojem zrnu stala si.