I dok nebo divno je, meni sivo bit će i bilo je
Osjećaj ko baca visine, jel glavno da se rimnuje
Ej debo bager imam sve, liječi tvoje ruše zidove
I dok nebo divno je, meni sivo bit će i bilo je
Osjećaj ko baca visine, jel glavno da se rimnuje
Ej debo bager imam sve, liječi tvoje ruše zidove
Slušaj, život je prekratak, za ić u natrag
Ja sam otišao malo i naučio sam taj podatak
Svi ostave nešto, meni treba je još satak
Ali dati ću se kad dad,
imam neke stvari,
sjebo sve
Kak se kaže, ali bar sam udebljao se
Znaš uglavnom sve u svem, da na greškama se uči
Al ne na svojim,
već na tuče,
ili budeš prao suđe
Kad te sjebe pravo suđe, ili budeš pošten
Ali takvog nisam vidio duže,
zato druže zbog tebe
I problema ne pecaju, koje nema
I dok nebo divno je, meni sivo bit će i bilo je
Osjećaj ko baca visine, jel glavno da se rimnuje
Ej debo bager imam sve, liječi tvoje ruše zidove
I dok nebo divno je,
meni sivo bit će i bilo je Osjećaj ko baca visine,
jel glavno da se rimnuje Ej debo bager imam sve,
liječi tvoje ruše zidove
Volim pjevat,
al u studiju,
nek ti vole pjevat kad state i na muriu Zato bolje šuti,
ako brijaš nešto štakat,
da te ne bi skebo neki papak
Pa tako,
je i meni jedan složio stanje,
sad žao mi je staraca i zbog toga srame
Jer su vjerovali,
čovječe sve vidjeli da nisam narkot,
a ja ovako
Lijepo završim pranu,
pod naletili će i ekipe,
a sad me može vadi samo papa i sipe
Sreća mi okrenula leđa i spada mi zikret,
i sad držiš se za malu jazak i te
Slušaj,
mislio sam sranja,
ću samo na felke gledat,
nemoguće postalo je moguće i može se jebat
Jebana na vrata mi vanju ljudi,
kuhura s cijela hajč i kobi
Dok nebo divno je,
meni sivo biće i bilo je,
osjećaj kopacavi sine,
ja od glavna da se rim,
moje jebo bager imam sve,
dječi dvoje ruše sitove
I dok gledam u dvorište,
kiša pada,
a pod nogama mi gori sve,
brate bar se nada da mi barem kazno ponište,
al to je nemoguće,
još mi više prodruže na žalbu što sam predojučen
To je strašno,
kad budem izašao,
to ne zna ni ti dragi bog i on me tu našao,
i kad sam ovdje zapeo,
završe kao tjesnik,
a vaniću izać kao duševni bolesnik
Nekad mi je teško,
al to rješim vježbom,
jer ne možeš ak nemaj struje,
digi,
gasit tjesnom,
pomalo je tjesno
Budem se naviko na to,
al možda prijem jer to ne može baš niko,
i da imam kvila pa da poletim,
ne bih ni skrivo ne bih mogao odoljeti
Ovdje ne bi bio,
ne bih trošio si godine,
ovdje mi je loše,
tu se niš ne vidi,
sponis kao prvo ti mi doma sve pozdravi,
a odvjetniku javi
ja se raspadam iznutra kao bivša Jugoslavija,
ne možeš izać kad je zatvorena kapija,
na sudu su nam rekli da tu ne postoji mafija
Ja ne verujem njima,
ko nijednom tipu,
asumljan da im vjeruju,
djela biti pripluz,
dok iz druge stoga samo čuješ plaći laveško
ranjena živina što je strpana u kavez,
kao riba što ne pliva
Ja obraćam vjela,
ja se osjećam kao ptica koja ne može rašinit kvila,
mojih ljudi uvijek ću se sjedit,
mislim jebo nebo kada ne mogu poletit
I dok nebo divno je,
meni sivo bit će i bilo je,
osjećaj kopacavi sine,
jel glavno da se rimnuje jebo bager imam sve dječi tvoje ruše zidove