Na pustom škoju,
još zidi na viri,
tu su nekad moji trsi bili.
oko srca stvorila se slega,
u toj kući niko više nema.
Miseći na noću oba sjaji,
sve do zore,
svitlost njemu dalje,
sve do zore,
svitlost njemu dalje.
I sa mnom vino duguje,
spog naše lose ubele,
i nima više ruke te,
da bi je oprale.
Maća san poučinija,
sve san zapustija,
a dušu san svoju i tim od uvijek tu ostavija.
Na pustom škoju,
život prestaje,
misećina uvijek oba sjaje,
sve do zore,
njemu svitlost dalje, sve do zore,
svitlost njemu dalje.
I sa mnom vino duguje,
spog naše lose ubele,
i
nima više ruke te,
da bi je oprale.
Aća san poučinija,
sve san zapustija,
a dušu san svoju i tim od uvijek tu ostavija.
