Ja sam davno rekla ne budi,
zašto molim se
Ti si davno odabra,
da pokaja ćeš se
Šta sam virno pratila,
svaku rič i korak tvoj
A nisam dobila,
za uzvrat,
ni divino sa usadna
Kad čovjek je bez duše,
ima barem lica tri
I kako da se minja,
kad sam ne zna ko je bi Kad u zoru ide leć
i od sebe uteč ne zna
Kad ogrišiš o ljubav,
ništa vridno
ne možeš steć
A more ko more i žena ko žena,
uvijek te kazni sa tim što te čeka
Na kraju puta moga,
bit ćeš samo ti
I jedna šakagrija, što praštam ti
Na kraju puta moga,
s jarmova se
vidi svit
Od kojeg bižim,
pa se vratim,
ali još uvijek tebe pratim
Sve u ime ljubavi
Kad čovjek je bez duše,
ima barem lica tri
I kako da se minja, kad sam ne zna ko je bi
Kad u zoru ide leć
i od sebe uteč ne zna Kad ogrišiš o ljubav,
ništa vridno
ne možeš steć
A more ko more i žena ko žena,
uvijek te kazni sa tim što te čeka
Na kraju puta moga,
bit ćeš samo ti
I jedna šakagrija,
što praštam ti Na kraju puta moga,
s jarmova se vidi svit
Od kojeg bižim, pa se vratim,
ali još uvijek tebe pratim
Sve u ime ljubavi
Od kojeg bižim,
pa se vratim, ali još uvijek tebe pratim
Sve u ime ljubavi