Mir,
mir, mir do neba,
vraći i sestama,
kada nas probude, derata ne bude.
Jer nikada
se ničega ne bojim ja,
al ne volim kad pomislim da pada mrat.
Zašto moram sanjati,
ratatatata,
ratatatati,
mnogo milije mi je kad u snovima sa nam
sanjaš ti.
Mir,
mir, mir do neba,
vraći i sestama,
kada nas probude,
derata ne bude.
Jer nikada,
baš nikada,
ne plaćem ja,
suze i mrak i bojni znak ne podnosim.
A sa moga prozona cijelu noć me pratila,
slika noćnih mora,
ko iz rata svjetova,
crnih cvjetova suze od boga.
Mir, mir, mir do neba,
vraći i sestama,
kada nas probude,
derata ne bude.