Zekoslave!
Zekoslave!
Gdje smo bito došli?
Kolika je ova rijeka velika, joj!
Da se predstavim ko sam i gdje sam to zaluto.
Jednog lijepog dana rijekom Vukom kad sam pluto u društvu Supermana.
Frenda Spidermana!
Jednog Digimona i sedam Pokemona!
Sa Zekoslavom Rkvom i dvijestodeset sandvića.
U čancu što smo ga složili zajedno od Legića.
Uplovili smo u grad, Vukovar se zove.
Gdje ljudi puno rade i na Dunavu ribu love.
Imali smo doček u savom centru grada
ispod najvećeg drveta gdje ima puno hlada.
Na gradskom korzu, pokraj srednjeg mocta.
Na šarinoj cesti gdje je djece bilo dosta.
Svi su nas pozdravili,
Golubicu poklonili,
zamolili da se predstavimo,
zatim se naklonili.
Ja se zovem Vuk.
Jer sam dobri Vukovarač.
Čak mi je prijatelji jedan dosadni komaraca.
Ko ste vi?
Mi smo djeca.
Mi smo mali, mitno Golubici, šta nam pali?
Učimo, volimo, plešemo, pjevamo mi.
Mi smo djeca Vukovarci,
mi smo mali,
mitno Golubici,
šta nam pali?
Učimo, volimo, plešemo, pjevamo mi.
Jedan od njih viknu, fešta može početi.
I svaki put kad dođete, fešta ćemo opet.
Sad rveća se,
krala čokolada sa grana,
u čast mojih prijatelja sa malih ekrana.
Igrali smo igrice i sladoled se lizo,
a Zekoslav volju mrkvu nikad nije grizo.
Golubici su rekli,
zaraz nema prije,
jer lopte su od danas bespore kao pinje.
Spajdermena i Supermana nije mučila forma,
utrkivali su se ko će prvi na vrklo do tornja,
jer odam gde se vide.
Vuče dolija dica,
Ada na Dunavu i Slavonska radnica,
tada su Golubici zapjevali u iski glas.
Kad dođeš iz Vukovara ti se uvijek četi
nas i nadarno se udaci ispunio žene,
ako nisi varili naše ove prijatelje.
Mi smo djeca Vukovaci,
mi smo mali,
mi smo Golubici šta nam pali,
učimo,
volimo,
plešemo,
pjevamo mi.
Mi smo djeca Vukovaci,
mi smo mali,
mi smo Golubici šta nam pali,
učimo,
volimo,
plešemo,
pjevamo mi.
Mi smo djeca Vukovaci,
mi smo mali,
mi smo Golubici šta nam pali,
učimo,
volimo,
plešemo,
pjevamo mi.
Mi smo djeca Vukovaci,
mi smo mali,
mi smo Golubici šta nam pali,
učimo,
volimo,
plešemo,
pjevamo.