Ovako.
Kod nas se odejto na godine broje,
ljudi se ljudi,
boje i svako glas sad za svoje.
Brđani postaju građani,
dejuće svijetla gasili sjekirama,
a sad su u odijelima.
Mirne se sredi i mirne se jebi i mater ako
se ti počneš prodavati tebi ću mater i bava,
da znaš.
Nije bitna je ideologija,
bitna je biologija,
bitna je genetika balije ustaše i četniga
svaka odnaz svome krdu krave u stela.
U šarena vrata gledat jedni drugima mater jebat,
znam ko je počeo rad,
znam šta je glad,
znam kad su šašljevci došli u moj grad.
Pričamo ono kako je sad,
slabosevničujemo s mjesta,
punismo rupa ko naša cesta.
Često vučemo ručnu vidi svaki biser.
Išli bi napred, ali volimo taj rekrets.
Postala nam navika da ne radi nijedna fabrika malverzacije,
prešutimo gaze,
naljutimo.
Navikli se na gebiru i u miru,
mladi iz zemlje bježe izbjeglice se vratit neće,
ne moraju,
ne sarađuju,
nek nam šalju para.
Mi ćemo živjeti u mraku i jedni drugima jebavat majku.
Cijela država plaća reki,
po kućama oružja od rata čuje se cveklet.
Imamo mina koja jako da pune oranice,
ali neće,
brat,
urod,
oni što su pravili sadnice bolje nas kite.
Imamo resursa više,
pogotovo metala,
kovana metana,
to je naš vrak i hrana,
s tim nas vođe hrane.
Ne znam za vas,
ja sam sit,
u mene više ne stane.
Svako kurac u državi puši,
zatvara uši pred nepoznatim ljudima,
držim jezik za zubima.
Dal selam,
zdravo,
bog,
kako je pravo,
ne znam više šta da kažem u stranju da se ne načem.
Bacne u obubu,
sviraju ratnu trubu,
ljude drug čijeg pogleda imaju na zubu,
a da im isprave pogled,
poslaće jedan odred,
da im zapaljenu kuću gledaju kroz pogled.
Pa nema ratne nevere,
što može uništi temelje,
onaj korijen kuće u kojem su naše duše,
on u burmu i lanac,
što u temelj baci bosanac,
kad kuću pravi u temelj dio sebe stavi,
sruši do temelja,
ne ide temelj,
on će ostati vječan kosava.
Mater vam jebe!
Mater vam jebe!
Mater vam jebe!
Mater vam jebe!