Idu noći,
idu dani, tko zna što će doći s njima
netko ne zna il' netko zna ni neka jesen il' neka zima
tu je kruh i sunce vina,
tu su ruke koje pružam,
kada ideš iz daljina vrt će biti prekun ružan
i dok čekaš tog neznanca čuješ samo speke tlanca
gledaš praha na licu vode,
sijenu bala koji ode
koga čekaš neće doći ovim putem neće proći
ti si sam i svi su sami u toj noći,
u toj tami
koga čekaš, kom se nadaš ti što ideš i što padaš
u taj vjetar što se sprema,
vićeš ime koga nema
ali iza tebe ima neka ruka među svima,
nije važno da li traje,
da li uzima ili daje
bit će mir u sjeni dana,
pas će lišće sa svih grana,
bit će mir u svakoj duši,
u toj nadi što se ruši
nije važno tko mi kada,
nije važno čija ruka,
savit će se oko struga, ispod kiše koja pada
poslije svega malo znači tko će stići,
poslije boja,
tvoju ruku može naći,
topla ruka bilo koja
tvoju ruku može naći, topla ruka bilo koja