Kolumbine je žaba,
Kolumbine je breza,
srebrna klapna na cirkuskoj trubi.
Da li će ikad biti princejza,
ovisi o tom kako se ljubi.
Kocna do jave,
ona je veza, pupoj kunalik svilenoj bubi.
Da li će ikad
biti princejza, ovisi o tom kako se ljubi.
Stanuje u njoj tisuću konja,
što se ne pali, što se ne vozi.
Svela u
ugunči dronja, ako se samo ljubav joj grozi.
Ona je žaba,
ona je breza, dok je ne taknu,
dok je ne prenu.
A kad je ljubi,
šovik s tampeza, iznoći pol noć,
poni harenu.
Djevačka dočepa pljenja,
orkestra gena u njoj zašubi.
Postaje vampir, postaje žena,
ona je prava samo kad glubi.
Jedno po jedno,
kopre ne skida,
priprema prezor
posljednjeg duša.
Publika draži mačku bez stiga,
a ono prede samo i kuša.
Kolumbina je žaba,
kolumbina je breza,
srebrna klapna na cirkuskoj trubi.
Da li će ikad
biti princeza,
povisi o tom kako se ljubi.
I
dok se svjetla pale i gaser,
sa svoje srce konopce veže.
Zato će njegov
sato mortale,
prvi put noćas biti bez mreže.
Svoj je finale,
izvodi sama, ona je vladar najljepših smrti.
Ona je tajna,
ona je dana,
noćas se cirkus oko nje vrti.
Zapijeva u njoj tisuću breza,
priperi klapna na cirkuskom trubi.
I još će već raz
biti princeza,
možda ga noćas zadnji učin.