Imam veru u dobro u sebi, fokusiram misli
Nisam na sve spreman i srad svega su mi bližnji
A spreman sam da se opet dignem da preživim
Borba traje, neće stati, rekli su mi stariji
Ostali su u oživci gde nekad smo krvarili
Postali smo ozbiljni, zabrinuti, cudni
Srećni, tužni, valjda postali smo ljudi
Dani postali su mračni, postali su gludni
Dani postali su teški,
postali su dmurni Koraci mi laki,
pritisak u buvlju Steže me u gludima,
pred očima se muti Tomla,
bit će sve u redu,
tu su pravi ljudi Tu smo svi uz tebe,
reko mi je jedan brudi Treba da se iščupam,
da vratim se iz mrtvih Da se smirim,
ne poludim,
da se dignem da izbrišim
Glizem dalje,
glizem jače,
noćne bore,
mračne face
Cilj je jedan,
borba teška,
kraćam centar i ne postoji greška
Ravnoteža, spokoj, mir, ljubav, moja, tvoja,
naša, tuđa
Zahvalan sam za sve što mi život pruža,
posle svake kiše dođe zrak sunca
Pored puta kojim podao sam i deo sam znake,
vremenom izvalio pore i cake
Sad verujem u dobro i kada mrak je,
svetlo će uvek biti, jače od tame
Al vrtlog me vraća nazad,
to mi prešlo u rutinu,
baci me na dno pa na površinu
Izvaljujem da tako stvari idu,
vremenom koža odeblja i maske se skinu
Dolinom senki dok idem,
držim pogled pravo,
između dobrog i lošeg opet pravim slavom
Jer vidjem oba usku dok poračam svojom stazom,
samo idem dalje,
dalje idem,
idem samo pravo
Grizem jače,
noćne bore,
mračne face,
cilj je jedan,
borba teška
Kaćam central i ne postoji greška,
idem dalje,
grizem jače,
noćne bore,
mračne face,
cilj je jedan,
borba teška
Kaćam central i ne postoji greška