Nida me mole, ne bih priznaoDa sam i noćas ulicom tvojom lutaoMislio sam da sve je gotovoAli sada zvačam da sobom ja bih ponovoPala je kiša i briše moje tragoveStojim u mraku, proklinjem stare vlakoveOdveli su sve moje snove, ljubav njuI moju dušu u njenom koferuO, stu na ferolu, moje je tijelo pokisloBez duše je u jednom trenu ostaloU koferu duša s njom i putujeO Bože, kako živjeti bez njeTu na ferolu, moje je tijelo pokisloBez duše je u jednom trenu ostaloU koferu duša s njom i putujeO Bože, kako živjeti bez njeNi da me mole, ja ne bih priznaoDa sam i noćas ulicom tvojom lutaoTu na ferolu, moje je tijelo pokisloBez duše je u jednom trenu ostaloU koferu duša s njom i putujeO Bože, kako živjeti bez njeTu na ferolu, moje je tijelo pokisloBez duše je u jednom trenu ostaloU koferu duša s njom i putujeO Bože, kako živjeti bez njeHvala što pratite kanal!
