Čini mi se
Sve miriše na početku, kao jaglac na puteljku
Pored male rijeke što krivuda
Čini mi se da je život vjetar
Nekad piri, nekad vije, čas na dlanu, čas ga nije
Pa ti fali, ne osjetiš ga više
Koravnicu kako tiše, mjesečnom poslije kiše
Obasjanu, maglom, opletenu
E, da je život pjesma
Pjesmi nikad ne bi bilo kraja
Pjevo bi u ploga
Nagano i ponekad raspjevano
A na kraju opet iz početka
E, da je pjesma mor
Dotakla bi sve do kraja svijeta
Ljubila bi punog srca
Pa nek' boli neka puca
Život nije što se priča
Da sam znao da će brzo proći
Spremao bi sve trenutke
Sve one male kutke
Stare škrinje, čukun, dide, moga
Otvaro bi ja nju često
I za sve bi bilo mjesto
Kao moje bake
V toplom krilu
Pa da plačem, da se smijem
Uz plomenom, da se grijem
Sve dok dišem note svog života
E, da je život pjesma
Pjesmi nikad ne bi bilo kraja
Evo bi u ploga
Nagano i ponekad raspjevano
A na kraju opet iz početka
E, da je pjesma mor
Dotakla bi sve do kraja svijeta
Ljubila bi punog srca
Pa nek' boli neka puca
Al možda život nije što se priča
Evo bi u ploga
Nagano i ponekad raspjevano
A na kraju opet iz početka
E, da je život pjesma
Evo bi u ploga
Nagano i ponekad raspjevano
A na kraju opet iz početka