Tiber, cibo, svesilnitam nos?
Nu!
Lus, schlut.
Stach, schlut!
Svesilnitam nos, fyskut, mes,
ves, fasilio, lesioiske, velima!
Schuit.
Sadi, rastoi, skazi, sto rade vidit gnazu,
i jdion, skazi, bez gneba, evo besede.
Pred mrak donese Puskino sloga vestit
o shuisko-mastislansko jasneko,
a i o Puskino,
da sed noci drescu povionit,
i strako vestigo grasni pasanit.
Fransas abatit!
Frati venierat Puskini prietu!
Frati venierat Puskini prietu!
Frati venierat Puskini prietu!
A shuisko ni dozno doveriat
uklantivino smelit
i lukalit.
Atuteli vam tvoi, tvoi tarest?
Sto skratisht, kniaz Vasili,
a dusro smatram dati
Vasilu vesti saubstim.
Ni tul, sta Puskinu privios
de cios litvi taistvinii gadiez.
Ja misliach, da nex nasilosh
saubut aidu.
Neb nushti, kniaz, raskazivai,

Al, chuvie ciarvich,
nech ide.
Sto, shuiski,
zarevich mozhit znat,
sto vedayet kniaz shuiski.
Gavarit.
Znaj, ulitvite nasho
sabut lanat.
Sto?
Ktozh etat samazvaniat?
A papak praetis jaspatititai.
Nu, chem apasino?
Ti imas taretir,
ilno mochno tzartvo.
Ti miloshu darez,
nivoshu brihvom.
Za sebe vej,
zapotanite sve.
Ja znasitam,
trev vrtli voli sklan,
i sojie perarolje
chapat blopit.
Ot ue prazim,
nada nima sklon.
Za najmanim se posrekom pozvodze,
nizda ga se istina ne tige,
a svaka bajka rastralio etus.
O, tvazno zdrzka,
do umili se sveja.
Al aku,
tai,
tai propi svetel znat,
i smritve namot vege,
mozhet at,
trebuci ebu vedur mi karoi.
Dimitri,
ievu,
svar,
svojo ime.
Dimitri,
tsarevich,
udalis!
A moi,
tsare,
venis!
Nelzia,
mai sir,
vajdi,
vajdi.
Vijullam,
giris!
Subirus!
Tartam,
นέgebaut,
para 까erouti
do
INT struck
i
etorata it.